27.5.2026
Analiza investicijskog stručnjaka Emilia Gučeca iz tvrtke Finax, specijalizirane za dugoročnu mirovinsku štednju, otvara pitanje može li se u Hrvatskoj od državne mirovine živjeti bez osjetnog pada kvalitete života ili je osobna štednja postala nužnost.
Dugoročne projekcije pokazuju da mirovina iz obveznog sustava većini neće biti dovoljna za život jer će mirovina iz prvog i drugog stupa u prosjeku iznositi tek 50 do 60 posto posljednje plaće.
Da bi se u starosti premostio očekivani mjesečni jaz od oko 800 eura i zadržao približno isti životni standard, osoba koja počne štedjeti s 30 godina trebala bi izdvajati oko 175 eura mjesečno. Cilj je osigurati dodatni prihod koji bi u današnjim uvjetima iznosio oko 800 eura, no zbog inflacije taj bi se iznos do umirovljenja mogao povećati na više od 2.000 eura.
Za ostvarenje tog cilja potrebno je akumulirati približno 370.000 eura, uz pretpostavku dugoročnog prinosa od oko 7,95 posto godišnje. Ako osoba s istim ciljem započne štednju tek u 40. godini, potrebni mjesečni iznos raste na oko 314 eura. Razlog ove razlike leži u snazi dugoročnog ulaganja i složenog ukamaćivanja - deset „izgubljenih“ godina kasnije se vrlo teško nadoknađuje.
Važnost dodatne štednje potvrđuju i međunarodni i domaći podaci. Dok OECD i Europska unija kao adekvatan cilj mirovine navode oko 70 posto prethodne plaće, u Hrvatskoj je taj odnos znatno niži. Prema dostupnim usporedbama na razini EU, Hrvatska se nalazi među zemljama s najnižim omjerom mirovine i prijašnjih primanja, tek oko 35 posto. I nacionalni podaci pokazuju sličan trend, udio prosječne mirovine u plaći posljednjih se godina kreće oko 44-45 posto.
Zbog takvog jaza, osobna štednja i ulaganje sve više postaju nužnost, a ne izbor. Ipak, istraživanja pokazuju da građani još uvijek nedovoljno koriste dodatne izvore mirovinskih prihoda. Primjerice, samo oko 5 posto umirovljenika oslanja se na dobrovoljnu mirovinsku štednju, dok se čak 41 posto mora financijski osloniti na obitelj. Dodatno, istraživanja financijske pismenosti ukazuju da se velik dio građana i dalje primarno oslanja na obvezni mirovinski sustav, bez aktivnog planiranja vlastite mirovine.
Iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike ističu kako je u posljednjem desetljeću zabilježen snažan nominalni rast mirovina - s 358 eura 2016. na 725 eura u travnju 2026., što predstavlja rast od 103 posto. Međutim, unatoč tom rastu, udio mirovine u plaći i dalje ostaje na približno 48 posto, što potvrđuje da se osnovni izazov - održavanje životnog standarda u starosti - ne rješava samo kroz javni sustav.
Odgovor Ministarstva
Novi Zakon o mirovinskom osiguranju, koji je stupio na snagu prošle godine, donosi izmijenjeni model usklađivanja mirovina, povećanje dodatnog staža za svako dijete na 12 mjeseci te novi model bonifikacije za kasniji odlazak u mirovinu.
U Ministarstvu naglašavaju da je duljina radnog staža i dalje ključni faktor. Tako je, primjerice, prosječna starosna mirovina za osiguranike s 40 i više godina staža u travnju 2026. iznosila 1.026,59 eura, odnosno 67,2 posto prosječne plaće.
Mirovinski sustav ocjenjuje se dugoročno održivim, s rashodima na razini od oko 10 posto BDP-a, što je ispod prosjeka Europske unije. Međutim, buduća adekvatnost mirovina uvelike će ovisiti o razvoju drugog i trećeg stupa.
Drugi stup trenutno je u fazi sazrijevanja, dok dobrovoljna štednja bilježi kontinuirani rast. Unatoč tome, broj građana koji aktivno ulažu u treći stup još uvijek je relativno nizak u odnosu na ukupnu radnu populaciju, što dodatno naglašava potrebu za većim fokusom na financijsku edukaciju i dugoročno planiranje.
Prema nedavnom istraživanju MojPosao portala, tek četvrtina štediša (24%) to čini kako bi uštedjela za mirovinu.
Iz Ministarstva očekuju da će do kraja mandata Vlade prosječna mirovina premašiti 800 eura, ali upozoravaju i na demografske izazove: omjer od 1,41 radnika na jednog umirovljenika i dalje predstavlja značajan pritisak na sustav.
Pristupite istraživanju plaća
