logo

Znate li koliko obitelji u Hrvatskoj sebi ne može priuštiti mesni obrok? Koliko ih nema za grijanje?

cover image

Ove brojke prava su slika siromaštva u državi, a jedna je skupina najugroženija.

Najteže se u Hrvatskoj živi u samačkim kućanstvima ljudi s više od 65 godina. Čak 52 posto takvih kućanstava ima manje od 2.927 kuna mjesečno i živi u riziku od siromaštva.

U pandemijskoj prošloj godini njihov se broj najviše povećao i porastao je s 50,3 posto na 52,1 posto stope rizika od siromaštva. Ostale prošlogodišnje stope rizika od siromaštva, prema podacima Državnog zavoda za statistiku su uglavnom na razini onih iz pretprošle godine ili mrvicu manje.

Tako je primjerice, pao udio ljudi koji žive u kućanstvima koja s teškoćama vežu kraj s krajem mjeseca s 79,9 na 78,5 posto u pandemijskoj godini.

No, i uz taj pad, ispada da većina stanovništva ima problema, čak 3,17 milijuna ljudi živi u obiteljima koja s poteškoćama uspijevaju preživjeti iz mjeseca u mjesec, a trećina stanovništva Hrvatske, 1,3 milijuna ljudi živi u kućanstvima koja teško i vrlo teško sastavljaju kraj s krajem mjeseca.

Malo manje od milijun ljudi u Hrvatskoj, njih 936 tisuća ili gotovo svaki četvrti stanovnik, živi u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti što znači da žive u teškoj materijalnoj oskudici ili u kućanstvima s niskim intenzitetom rada.

U riziku od siromaštva je 18,3 posto stanovništva što je stopa identična onoj iz pretprošle godine te je lani tako bilo 740.725 ljudi koji žive s primanjima što ne premašuju prag rizika od siromaštva. Taj prag je lani za jednočlano kućanstvo iznosio je 35.124 kune na godinu ili 2.927 kuna mjesečno, dok je za kućanstvo s dvije odrasle osobe i dvoje djece mlađe od 14 godina iznosio 73.761 kunu na godinu ii 6.146 kuna mjesečno.

Nedjeljko Marković, predsjednik Hrvatske mreže protiv siromaštva na naše pitanje je li ovo prava slika siromaštva jer su u pandemijskoj godini mnogi koristili moratorije otplata kredita kod banaka, Fina je dobar dio prošle godine stopirala ovrhe, država je dijelila potpore za zadržavanje radnih mjesta..., kaže nam da su i mnoge druge države imale slične mjere. - Mi smo također bili oprezni oko zaključka jer nismo imali pravi uvid u situaciju: mjere su imale brojne države, u nekima su bile zabranjene deložacije ili su imale odgoda plaćanja kredita i režijskih troškova.

Hrvatska mjera za zadržavanje zaposlenosti je bila socijalna mjera za koju mislim da je bila nužna. Inače, već dva desetljeća imamo stabilan broj siromašnih, uvijek se vrtimo oko 20 posto osoba u riziku od siromaštva, čak i onda kada smo imali najveće stope rasta BDP-a od čega su profitirali oni obrazovaniji.

To je ujedno i kritika Europskoj uniji jer su sve njezine mjere usmjerene na zelenu digitalnu ekonomiju usmjerena prema najbogatijim i najobrazovanijima koji će uvijek na tržištu biti bolje plaćeni – ukazuje Marković.

Ističe kako imamo stabilan broj siromašnih koji nikako ne uspijevaju dobiti priliku za kvalitetna radna mjesta premda stalno govorimo o usklađivanju tržišta rada s obrazovanjem, a uvijek obrazujemo sa zakašnjenjem i dalje smo najslabiji po cjeloživotnom obrazovanju u Europi. - Nastojimo stavljati siromaštvo u kontekst obrazovanja, obrazovanje je jedini put izlaska iz siromaštva. Naših 60.000 do 100.000 ljudi koji su godinama u sustavu socijalne skrbi nikako ne mogu izaći iz njega. Trećina korisnika je više od četiri godine u sustavu što znači praktički da su cijeli život korisnici sustava socijalne skrbi. Nikako da toj grupi ljudi pomognemo i da ih iščupamo iz siromaštva.

Imamo niske socijalne naknade, nemamo dovoljno usluga i damo 800 kuna socijalne pomoći i kažemo da smo riješili problem. A 800 kuna nije dovoljno, trebale bi naknade biti veće i trebali bismo usluge kako bi ljudi što prije izašli iz sustava – objašnjava Nedjeljko Marković, predsjednik Hrvatske mreže protiv siromaštva.

Dr. Predrag Bejaković s Instituta za javne financije kaže nam da Hrvatska ima dosta stabilnu strukturu siromaštva te ukazuje da su siromašni građani stariji od 65 godina, a najveću stopa siromaštva imaju nezaposleni i neaktivni.

Naglašava da je skupina koja je relativno najugroženija relativno mala skupina osoba koje nisu imale mirovinska prava i vjerojatno se njihov položaj poboljšao zahvaljujući i naknadi za takve starije osobe koja je mala, ali ipak pomaže da koliko toliko mogu preživjeti s 800 kuna. - Ono što je dobro u Hrvatskoj je činjenica da je rad dosta dobra zapreka protiv siromaštva.

Ako u Hrvatskoj radite puno radno vrijeme, onda nećete biti siromašni, a to se reflektira i kasnije jer jer ostvarujete mirovinska prava ako ste uplaćivali mirovinski doprinos. Problem je kako se siromaštvo mjeri - tako da se računa ukupni dohodak i gleda se gdje je medijalni dohodak pa su siromašni koji imaju manje od 60 posto od medijalnog dohotka. Siromašni su i prije krize bili siromašni i njihov se položaj na neki način nije bitnije pogoršao, i prije su imali malo, a sada vjerojatno imaju još manje.

Oni koji su najviše izgubili prošle godine su osobe koje su zarađivale bolje, koje su mogle zarađivati honorarno, ljudi koji su zarađivali u turizmu... Kada bismo imali apsolutne podatke, onda bismo mogli puno bolje reći u kojoj se mjeri pogoršao položaj siromašnih... Pogoršao se položaj svih stanovnika, ali razmjerno manje se pogoršao položaj siromašnih jer su oni i prije krize bili u lošem položaju – ističe dr. Bejaković.

Svjetska banka je očekivala da će COVID-19 pandemija dodatno gurnuti do 115 milijuna ljudi u ekstremno siromaštvo, pri čemu bi ukupan broj do 2021. mogao iznositi 150 milijuna, ovisno o razini pada gospodarstva, a dr. Bejaković navodi da nije jednostavno mjeriti siromaštvo. - Gospodarski rast u Indiji i Kini omogućio je da milijuni ljudi izađu iz siromaštva, a pitanje je koliko se njih vratilo u siromaštvo. Svjetska banka raspolaže raznim podacima od 50 milijuna do 100, pa i 150 milijuna ljudi i teško je o tome govoriti. Mnogo je čimbenika koji otežavaju mjerenje siromaštva. Sigurno da siromaštvo u Hrvatskoj nije isto što i siromaštvo u Luksemburgu. Netko tko je Luksemburgu siromašan, bio bi kod nas bogat. Sigurno je jedno, ako kriza nije utjecala na povećanje broja siromašnih, nije utjecala ni na smanjivanje, a sigurno nije dobro ako imate usporeni gospodarski rast jer je on najvažniji čimbenik koji utječe na smanjenje siromaštva, veli dr. Predrag Bejaković.

Materijalna deprivacija ili oskudica odnosi se na pokazatelje koji upućuju na materijalne uvjete koji utječu na kvalitetu života kućanstava

  •  5,7 posto osoba živi u kućanstvima koja si ne mogu priuštiti adekvatno grijanje u najhladnijim mjesecima
  •  49,3 posto osoba živi u kućanstvima koja nemaju novca za tjedan dana godišnjeg odmora izvan kuće za sve članove kućanstva
  •  7,8 posto osoba živi u kućanstvima koja ne mogu priuštiti obrok mesa, piletine, ribe ili vegetarijanski ekvivalent svaki drugi dan
  •  48,9 posto osoba živi u kućanstvima koja ne mogu podmiriti neočekivani financijski izdatak od 2500 kuna iz vlastitih sredstava
  •  14,2 posto osoba živi u kućanstvima koja su u posljednjih 12 mjeseci zbog financijskih poteškoća kasnila s plaćanjem stambenoga ili potrošačkog kredita, najamnine i računa za režije
  •  11,1 posto osoba živi u kućanstvima koja vrlo teško spajaju kraj s krajem, 22,2 posto osoba živi u kućanstvima koja teško spajaju kraj s krajem, a 45,2 posto osoba živi u kućanstvima koja spajaju kraj s krajem s malim teškoćama, dok jedan posto osoba živi u kućanstvima koja vrlo lako spajaju kraj s krajem
Izvor: Slobodna Dalmacija


Usporedite svoju plaću

Besplatna personalizirana usporedba plaća.

Pristupite istraživanju plaća